med i pčelinji proizvodi

Pregledavamo košnice poslije zime, mijenjamo ramove, čistimo dna i hranimo zajednice koje su oslabile. Prvi topliji dani pokažu koliko je koja zajednica preživjela zimu. Svaku košnicu otvaramo samo koliko treba, da pčele ne izgube toplotu. Do prve paše moraju biti jake.

Desetak dana, i to je sve. Selimo košnice u bagremovu šumu prije nego što pupoljci puknu i ne diramo ih dok cvijet ne opadne. Bagrem cvjeta kratko, pa jedan hladan ili kišovit dan može promijeniti cijelu berbu. Zato je bagremov med svake godine mala serija.

Kad bagrem procvjeta i opadne, pčele prelaze na livade. Ovdje med nije jedna vrsta nego mješavina svega što cvjeta u krugu leta — kamilice, maslačka, djeteline, lipe. Zato se livadski med razlikuje iz godine u godinu, prema tome šta je te sezone najviše cvjetalo. Ne miješamo ga sa medom iz druge sezone.

Vrcamo samo zatvoreno saće. Ako med nije zreo, ne izlazi iz košnice — vratimo ram i čekamo još koji dan. Saće otklapamo ručno, a ramove vrcamo bez zagrijavanja. Svaku pašu vrcamo posebno, da se u tegli ne pomiješa ono što nije trebalo.

Med se cijedi na hladno, kroz cjedilo, bez zagrijavanja. Poslije toga odležava u tanku, dok se ne skine pjena i dok se okus ne slegne. Ne filtriramo ga pod pritiskom, da mu ne oduzmemo ono što nosi iz košnice. Koliko će odležavati ne određuje kalendar nego sam med.

Punimo ručno, u staklo, iz slavine. Svaka tegla dobija etiketu s brojem serije i pašom iz koje dolazi. Punimo u malim serijama, pa uvijek znamo kojoj paši i kojem dijelu sezone pripada svaka tegla. Teglu zatvaramo odmah po punjenju, dok je med čist i miran.

Tegle idu u kartonska ležišta, po jednu u svaki pretinac, da put ne pređu na staklo o staklo. Etiketu i zaštitu stavljamo rukom, teglu po teglu. Prije nego što krene dalje, svaka tegla se još jednom pregleda. Tako do vas stigne onakva kakva je izašla iz pčelinjaka.

Kad paša prestane, pčele se skupe u zimsku gromadu i miruju. Ostavljamo im dovoljno njihovog meda da preko zime imaju od čega da žive. Košnice ne otvaramo, samo ih obilazimo i slušamo da li su mirne. Zimi popravljamo ramove i opremu, da do proljeća sve bude spremno.

Med u tegli i godinu dana poslije ostaje ono što je bio na dan punjenja. S vremenom se šećeri vežu u sitne kristale, med posvijetli i postane gušći — znak da nije zagrijavan. Teglu držite na sobnoj temperaturi, dalje od sunca, a ako se stvrdne, polako je zagrijte u mlakoj vodi. A mi smo tada već opet u pčelinjaku, na početku nove sezone.