Mračaj · Prnjavor · od 1980.

Krajkojimiriše

Košnice na otvorenoj livadi pod vedrim nebom

U selu nadomak Prnjavora, na brdu

Visina,tišina,isvjetlost

Naši pčelinjaci stoje na dvanaest hektara livade iznad sela Mračaj, nadomak Prnjavora. Na šest stotina metara nadmorske visine, okruženi bagremom i divljim cvijećem, daju med koji svake godine nosi nešto drugačiji ukus, a uvijek istu čistoću i mirnu, duboku zrelost.

Košnice u nizu, pogled niz red
Košnice u hladu voćnjaka
Ram sa poklopljenim medom i upisanom godinom berbe
Ramovi sa saćem izbliza
Med teče iz vrcaljke u teglu
Kante sa sirovim medom poslije vrcanja

Tlo ispod naših pčelinjaka je plitko i kamenito, sastavljeno od krečnjaka i ilovače koju kiša svake jeseni iznova premijesi, pa livada nad njim nikad ne izraste bujna nego sitna, gusta i puna trava koje cvjetaju u razmacima od proljeća do kasnog ljeta. Vazduh se ovdje mijenja dva puta dnevno: ujutru se sa doline diže vlaga, a predveče niz obronak siđe hladan dah sa šume, i ta razlika između dana i noći drži pašu duže otvorenom nego što bi bila u ravnici, pa pčela ima vremena da radi bez žurbe.

Košnicanabrdu

U srcu imanja stoji jedan hektar stare livade koju ne kosimo i ne prihranjujemo, nego je puštamo da ide svojim redom. Tu su košnice koje je djed postavio osamdesete godine, na istom onom obronku okrenutom jugu, i tu se i danas vrca prvo. Trave na toj parceli nisu sijane — same su se vratile poslije godina ispaše, pa se u jednoj kapi meda nađe i lipa i djetelina i desetak cvjetova kojima ni ime ne znamo.

Pčele na ulazu u staru košnicu

Sorte našeg meda

Zelenosrcenašegkraja

Tegla livadskog meda na otvorenom dlanu, iza nje brdo i zelena livada

Pažljivim održavanjem ova je livada zadržala trave koje su na njoj rasle i prije nas, a njihovi duboki korijeni daju medu gustinu, mir i onaj isti ukus koji se prepozna u svakoj berbi, iz godine u godinu.

Površina paše9 hektara
Košnicestare livadske zajednice
Uzvisina600 m
Osunčanojužna
KoordinateN 44° 53′ 57″ / E 17° 32′ 01″
Pašaplitko krečnjačko tlo sa ilovačom i sitnim kamenom razasutim po obronku
Raspored košnicaotvoren
Raznolikost paševiše vrsta cvijeća
Tegle napunjene medom, poredane na stolu

Pažljivim radom stari je pčelinjak vraćen u red u kojem je nekad bio, a društva koja na njemu žive danas idu svojim godišnjim tokom bez našeg upletanja u pravo vrijeme. Njihov se ritam vidi u sitnicama koje se skupe kroz sezonu:

manje ali gušće zajednice, duboko ukorijenjena paša koja izdrži i sušu, i stari satovi koji društvu služe kao zaliha kroz zimu — sve to zajedno daje otpornost koja se poslije vidi u tegli: ujednačen kvalitet iz godine u godinu, jasna gustina i sasvim prepoznatljivi

mirisi koji dolaze od starosti društava i od toga što s njih uzimamo malo. Zaklonjen od vjetra i tih veći dio dana, ovaj je obronak zapravo srce pčelinjaka, mjesto gdje se pčelarsko znanje spaja sa strpljenjem zemlje i daje med prepoznatljiv, postojan i uvijek isti po karakteru.

Korpa sa livadskim i bagremovim medom i propolisom, u livadi
Tegla meda na ogradi, brdo iznad sela u pozadini

0102

Naš proces

Bagrem u cvatu nad pčelinjakom

Od prvog pregleda u proljeće do posljednjeg vrcanja u ljeto, svaki korak ide rukom i po redu koji se ne skraćuje ni kad se žuri. Med se ne grije i ne filtrira nasilno, nego se pusti da sam sjedne i odstoji, pa u teglu ide onakav kakav je izašao iz sata.

Pogledajte proces